| | -sa bloga-07.11.2018. sa mog bloga- Noćna šaputanja-
On me voli na svoj način
-I kažeš da te on voli na svoj način?
-Da!
-Previše si patetična i slušaš te balade.
-Nisam patetična, ja znam.
-Šta znaš?
-Znam da me on voli na svoj način.
-Ali te ne ljubi, ne svlači..
-Ljubav nije samo erotika.
-Šta je onda ljubav?
-Osećaj da ti je neko posebno drag. Da želiš da budeš sa tom osobom.
-Samo to?
-Možda samo to, da ne bih počinjala sa sladunjavim njanja pričama.
|
| | Treba znatiTREBA ZNATI
Imam ja šta da kažem, ali ponekad zastane reč, knedla u grlu zapela a znam šta sam htela.
Pa tešim druge ili sebe preskačem jadikovke, stišavam bes smišljam odgovore i na nepostavljena pitanja, kao, ono, - koliko je njih pogrešno spojenih, nekako glembajevski nesretnih.
I govorim obične reči kako svako nekom nedostaje i kako sve to vremenom nestaje. Pokušavam da nadjem reči, ja tešiteljica drugih a ni sebi ne mogu da pomognem , ponekad jedva snage smognem da preživim dan,...
|
| | Out there in the cold, getting lonley, getting old, can you feel meJa kako god da uzmem neku novu svesku, a izvlacim ih konstantno iz raznoraznih ladica i bubnjeva, sve kupljenje u svrhu: kad ne bude bilo cistih, sjetit cu se ove, biranih skoro pazljivim zenskim stilom, u rozoj boji ili na tigraste strafte, pa kako god da lanem tu neku novu, ona vec isarana bar jednu dvije stranice, mojim konstantnim ucenjem novih rijeci. Niti sama sebe vise ne poznam (hey you! ). A htjela sam...
|
| | Hladan decembarski dan u Nišu. Poneka pahulja snega kao da želi da ukrasi jelke ispred crkve Svetog Nikole na Paliluli. U hram ulaze mladi roditelji vodeći za ruke mališane rumenih obraščića ispod kapa topih i šarenih. Na samom ulazu u crkveno dvorište stoji mlada majka sa detetom koje joj zaspalo u naručju, dok dva mališana stoje uz sam ulaz u crkvu naslonjeni na sims fasade i mole neki dinar blagosiljajući za još neudeljen novčić. Odslušah liturgiju i zahvalih svecu što čuva dom u koji sam došla davnih godina Namah se setih one priče o darivanju, kad su profesor i njegov...
|
| | listopad 1996g u Tisnom...
ustanem po obicaju rano i odmah se po obicaju brzo umijem i obucem, bez velike ceremonije...i tako obucen upitah ujaka treba li mu sto uzeti sad ujutro...ma ako te ne mrzi Kit uzmi mi novine i KVIZ, ali ne moras se time opterceivati...samo Kit prije doruckuj rece mi ujna...ma ne mogu ja jesti odmah, kad se vratim onda cu...rekoh im...i obuh cipele i vanka izadjoh...
jutro lijepo jesenje na moru, nema one zege niti onih kobasica od turista i kupaca, pa mozes disati bolje bez te furesti...iskreno ne volim sezonu na Jadranu...jer kad navale...
|
| | ... ...stijena kao pokošena a na njoj vučje šape kao grane u spavanju poredjane grane od vuka niz stijenu rastu kao hrast na hrastu...
|
| | Ispovesti jednog grešnika Razgovor sa samim sobom Znaš, nije to bilo onako kako si me krivila,.. nisam ni ja to hteo tako. Ali drugačije nije moglo... I kako ti uopšte shvataš ljubav? Pročitala si toliko knjiga,.. pa nije to kalup ni mehanizam, pa ni organizam, pa da bi se moglo reći - ne ide to tako - i sad kad bi te pitao na koju knjigu misliš - šta bi mi odgovorila? Koje su to univerzalne istine o Ljubavi? Na svaku tvoju naveo bih ti suprotnu "istinu". I ko bi nam bio sudije?. Pročitao sam i ja,.. ne toliko, ali dovoljno,.. i sumnjao,.. [i]Cogito...
|
| | TEBI Vrisnuću, evo sad tvoje ime do Beskraja, nek odzvanja u danu Suncem okupanom. Kroz svetlost prolama sva čežnja ustreptala u mojim venama. Pesmom na usnama širim ruke, plavetnilu Neba. Ni oblaka nema, zaseniše ih tvoje oči. Najda M.
|
| | ....Neki koraci koji nikada ne stignu. Neki uzdasi koji se nikad ne ispuste. Neke sudbine koje se nikad ne ostvare. I neko sad negde u ovom gradu čeka jedan zagrljaj, ali ... uzalud.
I neko sad negde u ovom gradu gubi svoju bitku, tiho, da niko ne čuje kako puca taj san... Negde je jedna princeza izgubila svoju cipelicu. Negde je jedan princ izgubio svoj put. Negde smo svi po malo izgubili svoje srce.
Nije ovo...
|
| | BlogIzvinjavam se unapred ako sam nešto pogrešno uradla. Jednostavno se upoznajem sa mogućnostima, a iskrena da budem najviše mezanimaju blogovi. Poušavam da shvatim na koji načim mogu daih postavim. Nadam se da mi nećete zameriti. U stvari, nadam se daćete mi pomoći ako nešto krene naopako. Da li sam uspela saznaću tek kada ovaj tekst pustim, ali pošto je prvi nadam se dobrom Pozdrav svima i još jednom izvinjenje ako pogreših.
|
| | Često je Vera P. svoja popodneva provodila šetajući gradom razgledajući izloge, iako je više gledala kroz njih nego u njih. Ponekad je od uličnih prodavaca kupovala cveće, u maju to su uglavnom bili jorgovani ili đurđevak. Sela bi zatim u baštu nekog restorana, ispijala natanane svoj kratki espreso, zapalila cigaretu i posmatrala prolaznike. I tog popodneva Vera je sedela pored uredno oblikovane žive grade koja je omedjivala prostor bašte, pustila vreme da teče, kao što je činila sa svime na šta ona lično nije mogla da utiče...Podigla je ruku da skloni pramen kose koji joj je padao preko lica...
|
| | To je bila jedna velika Ljubav,svakim danom su se voljeli grlili,ljubili,jednostavno nisu mogli jedno bez drugoga,sjećam se još dok smo išle u školu skupa da su joj sve djevojke pa i ja zavidjela na tome,kako je imala nešto što smo mi samo mogle sanjati i gledati u filmovima,svakoga dana su bili skupa voljeli se kao da ne postoji sutra kao da je zadnji dan života i tako svaki dan,
|
| | Nijedna moja suza tvoje srce neće taknuti, ni moje boli trag na licu neće nestati dok u očima mojim ne ugledaš sebe, dok u mislima mojim ne pronađeš svoj lik. Za tebe dišem,za tebe se borim, za bajku koju želimo živjeti, za naše snove i dalje postojim, jedino za to još vrijedi živjeti. Svaki trenutak sa tobom u našoj maloj sobi punoj ljubavi za mene je zrnce sreće u pustinji moje tuge i slabosti. I ovih dana dok kiše liju u meni je tužna praznina,hladnoća, sve što želim je da tvoje me ruke griju i da...
|
| | Nijedna moja suza tvoje srce neće taknuti, ni moje boli trag na licu neće nestati dok u očima mojim ne ugledaš sebe, dok u mislima mojim ne pronađeš svoj lik. Za tebe dišem,za tebe se borim, za bajku koju želimo živjeti, za naše snove i dalje postojim, jedino za to još vrijedi živjeti. Svaki trenutak sa tobom u našoj maloj sobi punoj ljubavi za mene je zrnce sreće u pustinji moje tuge i slabosti. I ovih dana dok kiše liju u meni je tužna praznina,hladnoća, sve što želim je da tvoje me ruke griju i da...
|
| | ;(Kako započeti,razgovor,o toj vrsti ljubavi,, što nam se desi kad upadnemo u to,,zašto, svjesni smo da je to sve slatko i opet bolno, zašto onda ulazimo u to,,,
vidim po sebi,da sam upala u nešto,nešto neočekivano od prijateljstva preko foruma pa do mailova pa camere,i tako svaku večer u tipkanje i razgovor sa kim,,stojim sad i pitam se onako sama sa sobom,,čemu to što radim,, zašto sam to i dozvolila da se u to toliko uvučem,,i zaljubim u njega,a znam da moj nikad neče biti,eto dvije godine stalno se tipkamo i pričamo vidimo preko...
|
| | У сновима сваке ми ноћи залепрша мирис титраве илузије сванућа, И свако ново Сутра а старо Данас, је само још једна краика у ланцу мога живота без тебе.
Не, непостоје речи које могу описати чежњу за тобом, Ово крвнички болно чекање судбине. Када ВилеЖивота, крену да својом руком, покрећу точак мога Сна, Ти ћеш ми бити АнЂео Чивар, Молитва прва...
|
| | Kada se rodimo, mi smo svi kao neizbrušeni dijamantć, kao kakva glina smo, vaja nas po malo život, vajaju nas ljudi, dogadjaji, situacije. Vajaju bespoštedno a ponekad da, baš mrve. Baš to. I ne štede koga udaraju i kolikom silinom zapravo. Kao što je umni rad fizički neizdrživ tako je nekada u duševna bol fizički neizdrživa po meni, jer sve ima svoje granice, nakon kojih čovek mora da kaže, stop, dosta i nema više. Ne može više. Neću više i ne želim više. Vreme kada shvatite da ili je to što radite prosto pa pogrešno, ili nije adekvatnim pristupom prezentovano, ili su to da...
|
| | tekst sa neta....Od početka 1988. godine stanovnici Istre i Hrvatskog primorja bili su opsjednuti misterioznom ženom u crnom. Priče i glasine o tajanstvenoj ženi dobivale su nove dimenzije. U izvješćima s lica mjesta reporteri su se pozivali na medicinsko osoblje Stanice za hitnu pomoć u Pazinu. Oni su, navodno, vidjeli misterioznu neznanku. Zaustavljala je osamljene automobile koji su prolazili kroz tunel Učku. U razgovoru s vozačima proricala im je sudbinu, a potom bi misteriozno...
|
| | Tragajuci sa "ultimativnom srecom " ma sta ko podrazumevao pod tim fenomenom ,cesto na zalost moramo da konstatujemo da je ono sto je najblize srcu ujedno i ono sto je najdalje od razuma. I otuda dilema da li su nasi izbori bas oni koji ce na kraju zaokruziti sumu i zbir svih nasih izbora ili ce definitivno i zauvek ostati ne bitni delovi te sume koji nas samo opominju da SUMA postoji ali nas ujedno i sprecavaju da je zaokruzimo !
|
| | ZIVOT....moj ,tvoj ,nas.....kafa i prijatelji..
Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 časa na dan nije dovoljno, setite se tegle kiselih krastavaca... i kafe... Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu...
|
| | ZENA... Kada je Bog stvorio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekvremeno. Jedan Anđeo je došao i upitao ga:- “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?” Bog odgovara: “A jesi li ti vidio sve spefikacije, koje sam napravio da je formiram?" Evo, vidi: “Ona mora da zna da pere, ali ne sme biti od plastike,mora imati više od 200 pokretnih zglobova,a svi moraju imati mogućnost za zamenu, i usput svaka dijeta mora funkcionisati, i još mora imati krilo za najmanje četvoro dece… u isto vreme...
|
| | primeriu ono doba dakle desetak godina ranije spremao sam se na put , spremio sam foto aparate bijeleznice i spremao se na put, kad evo ti moje koleginice sa nekim pismom u ruci ponudi me kafom i rece .. sedi jos koji minut pa zatim idi u p..m.. ali procitaj ovo..Nisam ni imao nameru da citam nego sam to strpao u ladicu i krenuo na put..Pet godina kasnije kad sam morao pre vremena u penziju izmedju ostalog sam pokupio sve stvari iz ladice i strpao u vrecicu , izljubio sam se sa kolegama i zbrisao da se vise nikads ne vratim tamo..E sta je bilo dalje....gurnuo sam sve to u podrum kuce i nisam to...
|
| | Sacekaj da uhvatim trenutak pre nego sto povuces oroz i oslobodis metak ostrih reci u moje srce sacekaj da ukradem jos jedan poljubac Nek te dim tvoje cigarete podseca na nas ples nek te njeni dodiri podsecaju na moje Nek te njeni uzdasi podsecaju na moja saputanja njene usne nek te podsete na nase vrele noci uzarene poljupce i dodire Sad reci sta si hteo?
|
| | U tvoje srce usunjala se jedna srebrna zvezda prasinu snova obecala ti je U tvoje srce uselila se jedna vila prekrivena setom maglu ljubavi obecala ti je U tvom srcu nalazi se jedna ruza neznih latica obecala ti je iskre noci U tvom srcu zivi jedna primadona prekrivena tvojim poljupcima nije ti nista obecala
|
| | Kako sam mogla pomisliti da ce me zivot postedeti? Da nikada necu doneti pogresnu odluku, da necu imati nedoumica, da necu osecati krivicu, da se nikada necu kajati! Zbog onoga sto jesam, ili onoga sto nisam ucinila!
Da sam tada, tog dana, znala kakvu cu lavinu dogadjaja pokrenuti, koliko cu sebe i one oko sebe, povrediti, nikada ne bih ucinila ono sto nikako nisam smela. Jedna bezazlena sala, jedna poruka, pretvorila je moj zivot u zacarani, kosmarni krug.
Koliko god da sam u proteklih godinu dana razmisljala i vracala se u proslost, nikako nisam uspevala da pronadjem...
|
Juče u 3:46 pm od montoya
» Šta vam prvo padne na pamet - AZBUKA
Juče u 3:44 pm od montoya
» SELA PO AZBUCNOM REDU
Juče u 3:43 pm od montoya
» Azbuka stvari koje ne volim
Juče u 3:43 pm od montoya
» ŠTA SLUŠATE UPRAVO SADA ?
Sre 24 Apr 2024, 7:08 pm od montoya
» Bluz za moju dušu ...
Sre 17 Apr 2024, 5:35 pm od montoya
» Strane reči u našem svakodnevnom govoru po abecednom redu
Sre 17 Apr 2024, 1:38 pm od Kalesija
» KALADONT
Ned 14 Apr 2024, 10:34 pm od montoya
» JA TEBI REČ - TI MENI SLIKU...
Čet 11 Apr 2024, 10:24 pm od montoya