Dječaku sa klupe...

Nijedna moja suza tvoje srce neće taknuti,
ni moje boli trag na licu neće nestati
dok u očima mojim ne ugledaš sebe,
dok u mislima mojim ne pronađeš svoj lik.

Za tebe dišem,za tebe se borim,
za bajku koju želimo živjeti,
za naše snove i dalje postojim,
jedino za to još vrijedi živjeti.

Svaki trenutak sa tobom
u našoj maloj sobi punoj ljubavi
za mene je zrnce sreće
u pustinji moje tuge i slabosti.

I ovih dana dok kiše liju
u meni je tužna praznina,hladnoća,
sve što želim je da tvoje me ruke griju
i da nestane ova dosadna samoća.

Kapljica svaka na nas me podsjeti
na prvu noć,tvoje lijepe oči i poljupce,
dođi,pronađi u meni ono što je ostalo...
....od deset godina mlađe djevojčice...