Nedovršene rečenice

...trenutak kad sudariše nam se oči u crknutom mraku, kad se obavismo tijelima kao kora oko drveta, kad obećasmo si sve ne misleći ninašta, zapast će u sjećanja rupu i mi ćemo biti samo spomenik obrastao travom i gladnim kreštećim pticama.

Spakovala je kofere....

i rekla u sebi "Dosta!" - više nije mogla izdržavati sve to što su joj neprestano gurali na leđa, neprestano na nju svaljivali to golemo breme krivice i odgovornosti: shvatila je da ju to guši, da na duge staze uzima od nje ono najvažnije, ono što nikada nikom ne smijemo oduzeti: njenu slobodu da bude ono što jeste. Morala je prekinuti taj lanac i pronašla je najslabiju kariku: shvatila je da je život jedan i jedini i da nitko nema pravo na njeg.

"Pa virtuala je stvarnost!", shvatila je prekasno, izgubila je već...

... izgubila je već kupaći kostim na onoj virtuelnoj plaži na kojoj je većina bila naga. Sjela je ispred kompa, raširila ležaljku, pustila Gipsy, prethodno na zidu nacrtavši ogromnu palmu koja je ove godine rodila bogato jato banana.... u pozadini se nazirao vulkan, a iza vulkana, komšija je glasno slušao vijesti.

Pogled se prostirao ....

bajkovit, snježan, prekrasan, daleko niz dolinu pa sve do rubova planina prema zapadu i gubio u izmaglici koja kao da je dodirivala snove, one najljepše, one tople, one u kojima se želio sakriti od sveg toga što se zove "stvarnost-svakodnevna", iako je znao da svaki bijeg ima dva lica i da će se jednom u noći probuditi s krikom užasnut, mračan i valovit jer sve to sakupljeno u prstima tuge probija se polako ali sigurno do površina u kojima su svi snovi samo sjećanja, maglovita, valovita kao sijede kose zaborava..

Izgubiti se u šumama, zaboraviti staze što vode iz njih, nije li to...

dobar način da pobjegnemo od plaćanja režija, jutarnjeg susreta s mrzovoljnom komšinicom, nuđenja isprike za ono što tek planiramo da učinimo. Ponijeti kartu svijeta tj. sela, za slučaj, ako želimo da budemo nađeni, nekoliko jetrenih pašteta, paket žvakaćih guma, lonsion za suvu kožu, escajg, magnezijum u obliku šumećih tableta, šal, toplomjer, selotejp.

Nađeno je ponovo izgubljeno, pisalo je u ....

..nečem što bi se moglo nazvati "knjiga osobnih snova", ali uvijek je u njemu postojala iglica sumnje da sve to što je pronašao u sebi neće biti dovoljno da sretne nju, nju, nju jedinu do koje mu je stvarno stalo, nju koja je u njemu mogla prepoznati sve davno ispod lišća spremljene tuge, neotkrivene, neprepoznate, sklonjene na sigurno mjesto zaborava..

"Ne možeš imati sve što želiš!", kako da prihvati to, kada..

mu je obećala susret, sutra, popodne, možda i za godinu, pet, deset. A onda mu je u san dolutala crvenokosa vrckasta vila. Svojim kratkim zlatnim štapićem mu je rekla: "ako ne možeš imati ono što želiš, znači da moraš željeti nešto drugo!" Zabacila je kosu u stranu, čučnula i svezala prljavu pertlu.

Vrtlari su tog jutra bili neobično bučni ....