Nedovršene rečenice

Kao i asocijacije, nedovršene rečenice, zapravo su projektivna tehnika s pomoću koje se prezentiraju neki sadržaji o osobinama ličnosti.
Taj verbalni podražajni materijal ima funkciju da pomogne u rješavanju stručnjaku teraputu pružajući mu neke sadržaje iz inventara osobnosti pacijenta. No, zapravo je dijagnostička i prognostička valjanost mala, pružaju se neiskreni i preferiraju socijalno poželjni odgovori, osoba ponekad nije voljna iskazivati o sebi intimne sadržaje tako da unatoč nekim prednostima ( jednostavnost primjene, ekonomičnost i objektivnost u korigiranju i interpretacije), vrlo ih je teško upotrijebiti ( više služe da ih nekompetentni pogrešno intepretiraju).
Ali, mogu biti zabavna igra.. :~2098~:

Jedna osoba počne rečenicu ( preferirati valja izražavanje u prvom ili trežem licu jednine: npr. Volim ovaj svijet.. ili On nikada nije pojeo juhu jer.. itd.) a slijedeća je završi. Nakon toga ona ponovo počinje novu..i tako dalje..

Ja počinjem -- prvim postom i prvom rečenicom:


Nikad nisam mislio da bih...

el_comandante ::
Nikad nisam mislio da bih...

...mogao promeniti svet, ali....

Lana ::

...mogao promeniti svet, ali....

svijet ionako nije ono što želim.

Kad tražim svijet koji želim, uvijek pomislim na..

..onaj svijet kojeg osjećam u sebi, skriven u tajnim sobama mene.

Jutro je sunčano, svijet je lijepo mjesto, ali...

..sve ce to o mila moja prekriti snjegovi, ruzmarin i sas..
Volim oblake..

...meke, paperjaste, zatim one teske koji se lenjo valjaju nebom, tamne i brze sto promicu za prvi ugao, a i one koji menjaju oblike i prave arabeske...pa one koje nose munje ...

Zivot je...

...čarolija koja nema kraja ako smo djeca a prestaje biti to ako se uozbiljimo tj. izgubimo djetinje u nama...
Radost nastaje...

...iz duse koja je oslobodjena straha.

Ako pozurim, mozda cu stici...

...tamo , gdje sam odavno htio a nijesam,-smio ili nekad želio...
Nemoj nikad zaboraviti...

...da sačuvaš dostojanstvo i ono malo ljudskosti u sebi..
Daj mi jedan pravi razlog....

Daj mi jedan pravi razlog....[/quote]

da ostanem u ovom svemiru, da prihvatim da je on ono što tražim?

Smijeh kroz suze, možda je bolje ..

plakati i smejati se u isto vreme tako neces znati zasto..

gledam u beskonačnost brojeći tuđe mršave ovce.

Kad pogled spustim...

gledam u pod, ne bih li se sjetio dana kada sam te upoznao. Odjednom, moju misao prekida...

zvono telefona,halo...

halo, ma koga me vraga sada zoveš u pola noći? Rekao sam ti da me više ne zoveš...

sutra ću ti doći, pod plaštom noći, pod sivilom želja, nacrtaj mi noktima sva svoja htijenja.

Maramica na stolu...

i uvijek se tada sjetim tih poruka koje mi govore da sam imao djetinjstvo.

Kad počne kiša, tamo pred zoru, pomislim odmah...

možda tamo neko sada upravo kisne, dok se ja valjam po toplom krevetu.

Naposljetku, govorilo se o .....

toliko toga što sam trebao učiniti, a nisam, a nisam, a nisam i što mi sada preostaje osim sjete, neutješne i nježne.

Okopnit će otisak na jastuku i sve će tada...

sručiti se na zemlju, iznova, sipat ću ti ohlađeno piće, a ti ćeš imat rasutu dugu kosu, ukrasit ću ti trepuške perjem i ponovo ćeš biti moja. Jastuk će šutiti sve ono što rekli nismo.

Lutam po horizontalnoj liniji...

ali ta linija me vodi negdje gdje se bojim stići i pitam se hoću li ponovo morati tražiti svoje otrove da me spase od nemira u meni?

Kuda nestati kad dolaze oluje, one što ruše snove, one..

što tumaraju u mraku i zavlače se u ćoškove uzavrelog tijela, bježim od sebe ka tebi, puta nemam, šipražje me sječe.

Otvorim oči i ....

zatvaram, bolje je ponekad sanjati budan, sanjati snove koji se neće ostvariti,ali ipak..sanjati, sanjati da je svijet satkan od snova.

Šamara me ova štakorska utrka, ova lica što svaki dan viđam a umaraju me toliko da..

osjetim kako sam pokadkad bez snage, bez uma, tijela, oblika, ja sam samo sjenka koja prolazi pored njih, nisam očajan, ne, zapravo, ja pjevam u sebi onu baladu od juče.

Sklopit ću ruke, jer....