Šarenilo mojih malih emocija

Danas sam stekla prijatelja,
malog, samo meni znanog,
od Sunca nebeskog pozvanog…
Danas sam sretna,
jer prijatelja vjernog imam,
u srcu svom ga čuvam,
kao najvrjednije blago
i ne dam nikome da ga dira,
tako ga u srcu svom biram…
I ništa on od mene ne želi,
tek mali osmjeh na licu mom ga veseli.

Prepoznacu te...tvoj se osmeh u moje oci urezao
Oduvek te poznajem...tvoj se pogled u mome oku ogleda..
I ti postojis,cekas nesto sto se odavno dogodilo,
samo treba da postane...

Napolju pada kiša...
A kako se već pomalo spustilo veče, upalili smo sve moje i njegove cigarete iz džepova i kofera, poslagali ih po namestaju i rekli da su to zvezde...

...Ponekad izmislim sadašnjost, da imam gde da prenoćim...

Znaš kako se ja zovem?
Zovem se: čekanje tebe...

Ako sam kralj,ja sam i prosjak,
koji otkrice tebi svoje gladne oci.
Naslanjam usne na zamagljeno staklo
i slusam reci,koje jedna dusa govori drugoj...

Nekada sam znao jednu malu igru...
Voleo sam da se puzeci vratim u mozak...
Znate na koju igru mislim?
Zvala se put u ludilo...

Juče sam zobao pesak. Probaj to malo sa mnom. Bićemo ceo dan obala ili pustinja.
Danas sam jeo zemlju. Probaj to malo sa mnom. Bićemo ceo dan sami u nebu: planeta.
Sutra ću jesti breze. Pa probaj to malo sa mnom. Bićemo ceo dan šuma prepuna sunca i mirisa. I senki poneke ptice koja se uplašila.
Prekosutra ću gutati oblake. Probajmo, bićemo ceo dan nečija kosa na obrazu i ličićemo na vazduh.

Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžite prema onome što dolazi poslije. To ima smisla. Ne pokušavajte živjeti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sve u isti čas. Uspješan je čovjek koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek kreće prema onome što dolazi poslije

sleep tight my love...

Ne vredi...
Sve ise i vise mi smetaju studeni...

Ako svakoga jutra ponovo oktrijete da ste živi,
je li to više života, ili je ovaj, jedan jedini?

Dozvolite mi da vam na izmišljeno uho šapnem ovo,
tiho,
tiho kao što mrmlja kroz staru obnevidelu noc sanjiva reka,
tiho kao što šapcu nad krovom kiše od žutog i pozlacenog stakla...

Moras prvo puzati da bi znao hodati
a kad te stvarno sve uza zid pritisne
digni glavu,
ne daj se
pjevaj pjesme ljubavne
zaplaci da te nitko ne vidi
Parni valjak-Ljubavna

Ja sebi u glavu snove dodam. Kafenu kašiku. Ni trunku više.
Pa onda zinem i vetar dišem. Daljinu dišem. Blizinu dišem. Onda sam slobodna...

Na trenutak sam zaustavila dah...ne udisem zrak,
lutam izmedju cula,ali ona nisu moj dom.
Ni jednim elementom ukalupljena nisam,
koza me ne prekriva...dusa puna neznosti...