Šarenilo mojih malih emocija

Davno zapoceta pričia još uvijek traje. Traje jer ima još uvijek ljudi sa kojima mogu razmijeniti sjećanja, nadovezat' planove i osjetit' ovodanašnju normalnost nenormalnom. Napomenuli su me neki dan, da svu svoju mladost, pa i malo kasnije, provedoh u pantalonama patikama i komotnim košuljama, a vidi me sad. Malo se koprcam time što godine idu, nose svoje, da sve više ne izgleda kao nekad. Eh, sad, potajno bih rekao da godine nose svoje, al' donose misao da stvari koje si doživio ostaju samo kao ove crtice. Trud da ih zadržim je i promjena u odijevanju, juče texas, danas odjelo i kravata kako vec zahtjeva situacija Biće da se nedam godinama, a ni sjećanju da me preplave.
Da,  no kako se hladna, bezpunopitna osoba kao ja uklapa se u sliku (vjerovatno do sigurno) osobe koja je imala svoj pozitivni begraund..Zasto i kako..morao bih objasnjavati u tancine..ovako neka drugi stvore sliku o meni onako kako kome odgovara..ssssssss